Bivši hrvatski košarkaš Davor Marcelić, koji je kao tinejdžer iz Zadra otišao na američko sveučilište Southern Utah, u razgovoru za Sport Klub prisjetio se svojih NCAA dana te govorio o posebnosti završnog turnira March Madness. Marcelić se osvrnuo i na ogromne razlike između koledž košarke nekad i danas, analizirao aktualnu generaciju mladih talenata te objasnio zašto je upravo ožujak najposebniji mjesec za američku košarku.

Kako je izgledao vaš odlazak u SAD na studij 1988. godine iz tadašnje Jugoslavije? Kad je stigao poziv i puna stipendija, jeste li dvojili?

„Pa nisam puno razmišljao, jer ja sam uvijek htio nekako otići na fakultet i igrati košarku. To tada u bivšoj Jugoslaviji nije bilo moguće, morali ste ili jedno ili drugo, jer jednostavno to nije bilo organizirano kao što je u Americi. Tamo ideš na koledž i igraš košarku, a ovdje to nije bilo moguće i to mi je nekako bila idealna opcija za budućnost.“

Naša glavna tema je March Madness, završni turnir NCAA lige. Igrali ste četiri godine za Southern Utah – kako Amerikanci doživljavaju taj turnir i što očekujete ove godine, posebno od generacije brucoša?

„Mislim da je koledž košarka, barem je tako bilo u moje vrijeme, popularnija od NBA košarke, i to puno! I stvarno, kad počne taj turnir u trećem mjesecu, kad počne to ludilo, NBA košarka se praktički zaboravlja i malo ide u drugi plan. I što se tiče publike, koja je mislim i drugačija nego na NBA utakmicama, jer na njima je više neki show i ljepše je za gledati. Nekako je ta cijela atmosfera drugačija nego na NBA utakmicama, koje su više show business. A prava košarka, koja se htjela gledati, gledala se uvijek na koledžima i zato je sve to tamo tako popularno te uz to nekako više obiteljski jer na utakmice dolaze roditelji i gledaju djecu.“

Što možemo očekivati ove godine? Među favoritima su Duke, Arizona, Florida i Michigan, ali spominju se i Arkansas Razorbacks predvođeni Darius Acuff Jr.?

„Pa evo, ja bih se složio s Davorom. Tog dečka sam pogledao malo iako, moram priznati, ne pratim puno NCAA. Ali njega sam pogledao i izuzetan je talent! To je igrač koji radi razliku, probija prvu liniju i ima sve, ima staloženost i jako je miran što je sad na March Madnessu najbitnije. Bitno je da imate staloženost, mirnoću i da možete razigrati svoje suigrače, za što on ima kvalitetu, a može kad treba i potegnuti. Sam probija liniju, šutira, ide u prodor i ima sve!“

Uz Acuffa, spominju se i Darryn Peterson, AJ Dybantsa, Cameron Boozer i Caleb Wilson kao buduće NBA zvijezde?

„Nevjerojatna generacija brucoša, a ja sam te sve dečke malo pogledao, svi imaju 19 godina, tako zrelo igraju. Od njih, ovo što smo spomenuli, dva-tri su ekstra fizikalci i to je nešto nevjerojatno. I što je najbitnije, jako zrelo igraju svih njih pet. Ajmo reći, po zrelosti nekako malo odskaču Boozer i Acuff, s tim da se ova ostala trojica više oslanjaju na svoje fizikalije.“

March Madness je poznat po iznenađenjima – koliko je to zapravo nepredvidiv turnir?

„To je jedna utakmica, tu je sve moguće i možete izgubiti od puno slabije ekipe i pobijediti puno jače ekipe. Ovisi o danu i kako se stvari poklapaju, a to je samo 40 minuta i tu je sve moguće.“

Koliko se koledž košarka promijenila danas, posebno s NIL ugovorima i velikim novcem?

„Razlike su ogromne. Mi smo imali full scholarship (punu stipendiju). To se odnosilo uglavnom za koledže u prvoj diviziji. Tebi je plaćena kompletna školarina, knjige, hrana i smještaj. Džeparca nije bilo. Jedini novac koji smo mi vidjeli bio je kad bi išli igrati negdje u goste, onda bi dobili 14 dolara dnevno za tri obroka. Također, nije nam bilo dozvoljeno raditi preko sezone, nego jedino ljeti.

Danas je to neusporedivo. I mislim da je to dobra stvar. Jer, mislim da je pošteno da i igrači dobiju dio kolača koji su prije uzimali samo treneri i fakulteti. Najbolje je to za igrače koji neće završiti u NBA-u ili profesionalno igrati. Ima puno igrača koji svoju karijeru završe nakon koledža. Oni sada mogu zaraditi lijep novac i osigurati si život. I to je pošteno.“

Nakon NCAA-a stigli ste u Cibonu – koliko je ta odluka bila važna za vašu karijeru?

„Jesam, imao sam dobru karijeru na koledžu sve četiri godine. Odigrao sam sve utakmice i mislim da sam još uvijek najbolji strijelac svog koledža svih vremena. U zadnjoj godini imao sam gotovo 24 poena u prosjeku. Čak su me gledali skauti i imao sam šansu za NBA, ali tada je to za europske igrače bilo gotovo nemoguće.

Dobio sam ponudu Cibone i to je bila odlična odluka. Cibona je tada bila najjači hrvatski klub, igrala Euroligu i to je bio idealan početak profesionalne karijere. Samim tim što igrate u Ciboni, puno je lakše doći u reprezentaciju jer vas svi vide.“

Što pamtite kao najljepše iz razdoblja na Southern Utahu? Biste li to ponovili?

„Mislim da bih sve ponovio. Jedno jako lijepo iskustvo. Studirati i živjeti na kampusu je fenomenalno. Imate sve, sve je organizirano. Samo učiti, trenirati i igrati. Igrali smo pred punim dvoranama, puno putovali i vidio sam cijelu Ameriku.

Uz to, osamostalite se. Živite sami, brinete o sebi. Nije bilo interneta, s roditeljima sam se čuo jednom ili dva puta mjesečno. Za mlade ljude to je odlično iskustvo za početak samostalnog života.“

Za kraj – za koga ćete navijati na March Madnessu? Je li Arkansas vaš favorit?

„Pa da, baš sam to želio reći da je to Arkansas, bivši faks Davora Rimca. Evo, volio bih da oni osvoje samo zbog njega i zbog igrača koji se meni najviše sviđa, Dariusa Acuffa.“